Biografije učesnika u REČNIKU RATA u Novom Sadu

Verica Barać Rođena u Čačku, 1955. godine. Diplomirala na Pravnom fakultetu u Beogradu. Radila je u privredi, a zatim u upravi na izradi podzakonskih akata za lokalnu samoupravu i vođenje postupaka. Od 1997. do 2001. godine obavljala je funkciju Javnog pravobranioca Opštine Čačak. Jedan je od lidera antiratnog protesta Građanskog parlamenta Čačka za vreme NATO bombardovanja 1999. godine, kasnije jedan od osnivača Građanskog parlamenta Srbije, čija je predsednica bila od osnivanja do maja 2003. godine, kada je imenovana za predsednicu Saveta za borbu protiv korupcije. Priredila knjigu Građanskog parlamenta Srbije «Pravac promena» (2000. godine, Beograd), kao i dva zbornika izveštaja i inicijativa Saveta za borbu protiv korupcije, «Korupcija, vlast i država – polazište i rezultati Saveta za borbu protiv korupcije (2001-2004)» (2004. godine, «Res publica», Beograd), i «Korupcija, vlast i država – Drugi deo» (2005. godine, «Res publica», Beograd). Zajedno sa Zoranom Lutovcem, priredila zbornik «Borba protiv korupcije u Srbiji između Nacionalne strategije i Akcionog plana» (2006. godine, «Friedrich Ebert Stiftung», Beograd).

Hans Bernhard Hans Bernhard (A/CH/USA, *1973) je umetnik iz Beča i Sent Morica, koji u svom radu istražuje polje digitalne i vizuelne umetnosti. Počev od 1994. godine, on koristi tehnologiju, kompjutere i internet u svom radu i izlagao je i nastupao u okviru umetičkih institucija kso što su Museum of Contemporary Art Tokyo (Japan), Ars Electronica (Austrija), Konsthall Malmoe (Švedska) ili SFMOMA (SAD). Jedan je od osnivača legendarne etoy.CORPORATION i UBERMORGEN.COM. Studirao je vizuelne komunikacije, digitalnu umetnost, istoriju umetnosti i estetiku u Beču, San Dijegu, Pasadeni i Vupertalu. Hans je profesionalni umetnik i kreativni mislilac, koji se bavi umetničkim projektima, kroz istraživanje digitalnih mreža, izlaganjem i putovanjima , predavanjima na konferencijama i univerzitetima. www.ubermorgen.com - www.hansbernhard.com

Muha Blackstazy (Muhamed Eljsani), 33 godine star, rođen i odrastao u Novom Sadu (u Vojvodini), u romskom naselju “Adice”, radi kao građevinski radnik, bez stalnog zaposlenja. Više od deset godina Muha piše stihove i pesme čija je tematika povezana sa savakodnevnim životom romske zajednice i izvodi ih kao hip-hop pesme. Snimio je prve snimke 2003. godine, na lokalnom radiju (Multiradio) koji je objavio pesmu “Crni smo mi” koja je privukla veliku pažnju publike, zbog poruke koju šalje o borbi protiv rasne i etničke diskriminacije. Tokom jula 2005. godine, Muha je učestvovao u radionici "Petrovaradin Tribe" – umetničkom projektu koji je okupio mlade muzičare i studente filma iz Slovenije, Hrvatske i Srbije, radeći zajedno na novouspostavljenim odnosima i energijama van senki prošlosti, rata i osećaja krivice. U aprilu 2006, u okviru međunarodnog projekta "Kuba: Journey Against the Current", Muha je producirao prvi muzički spot za pesmu “Čokoladni reper”. U leto iste godine, pozvan je od strane EXIT festivala i Građanskog pakta za jugoistočnu Evropu da snimi muzički video za pesmu koju je napisao o EXIT festivalu, u saradnji sa Kino klubom Novi Sad. U 2007. godini, Muha je uz podršku Fonda za otvoreno društvo snimio prvi album “Crni smo mi”, koji je objavljen u julu i promovisan na EXIT festivalu )i u okvoru MTV Movement kampanje), što je pratio niz promocija albuma i nastupa u Omladinskom centru CK13.

Slavko Bogdanović Slavko Bogdanovic je advokat i konceptualni umetnik aktivan od 1970-ih godina do danas. Radio je u okviru konceptualne grupe KÔD i objavio je više knjiga.

Thomas Campbell Thomas Campbell trenutno živi u Sankt Peterburgu, u Rusiji, a student je i predavač na Jejl unierzitetu u SAD-u. Njegovo polje istraživanja uključuje posleratnu i savremenu rusku umetnost, sovjetski i ruski film i petrovgradsku alternativnu kulturu. Kao aktivista radničkih sindikata, učestvovao je u više štrajkova i više akcija, koje su organizovali GESO (Graduate Employees and Students Organization) HERE-UNITE Locals 34 and 35 (Jejl univerzitet/Nju Hejven). U Pitsburgu je bio angažovan kao prevodilac, pisac i organizator u okviru više saradnji sa umetničkim grupama kao što su Free Culture Foundation i Chto Delat? (What Is To Be Done). Objavio je tekstove o Jozefu Brodskom (Joseph Brodsky), Aleksandru Hercenu (Alexander Herzen) i Tomasu Stopardu (Tom Stoppard), Jevgeniju Jufitu (Yevgeny Yufit), neoakademizmu i nekrorealizmu, Žaku Ransijeru (Jacques Rancière), ruskom blokbasteru "Day Watch," i poslednje, o katastrofalnom novom razvoju Petrovgrada. Ko-autor je (zajedno sa Igorom Khadikovim) Kniga vecherinok (The Party Book, 1996, 2007).

Jovan Divjak Jovan Divjak je bio general u armiji Bosne tokom perioda 1992-1995. godina i rata u Bosni. Bio je najviše rangirani etnički Srbin u vojsi i jedan od najobrazovanijih i najiskusnijih vojnika. Tokom 8. aprila 1992. godine, Divjak je postao zamenik komandanta teritorijalne odbrane Bosne i Hercegovine i mesec dana kasnije, vosio je odbranu Sarajeva od napada JNA. Između 1993-1997. godine, general Divjak je bio zamenik komandanta generalštaba Bosne i Hercegovine, sarađujući sa civilnim institucijama i organizacijama (administracija, ekonomija, zdravlje, obrazovanje). Danas, Divjak je izvršni direktor asocijacije OGBH, "OBRAZOVANJE GRADI BIH", i bio je jedan on njenih osnivača 1994. godine. Cilj asocijacije je pomoć deci čije su porodice žrtve rata, pružajući im finansijsku i materijalnu pomoć.

Bojan Đorđev Bojan Đorđev, rođen 1977. godine, iz Beograda, je pozorišni reditelj, su-osnivač TkH platforme i TkH časopisa za teoriju izvođačkih umetnosti. Artist in residence Akademie Schloss Solitude – 2004 i 2005/6 Odabrani pozorišni i performans projekti: Žena-bomba, I. Sajko, Beograd 2008; Evropa i Rio bar, I. Sajko, Beograd, 2007; L’Anné dèrniere à Solitude, sa S. Ilić i S. Đorović, Štutgart, 2006; Opera (je ženskog roda) Beograd, 2005; Psihoza i smrt Autora (TkH), Beograd i www, 2004; Actress (Work) in Progress, sa S. Ilić i Sena Đorović, Štutgart, 2004; FRIDA KAHLO una pierna y tres corazones, sa S. Ilić i S. Đorović, Beograd 2002; The Dracula Project, Beč/Lion, 2002/3; DreamOpera, (TkH) Piran, 2001.

Volker Eick Volker Eick je politikolog na Freie Universität Berlin, John F. Kennedy Institute, Department of Politics, Nemačka. Nedavno je doktorirao na temi "Neue Sicherheitskonzepte im sich wandelnden Wohlfahrtsstaat. Kommunale Kriminalpolitik zwischen Kommerzialisierung und Community" (New security concepts within the changing welfare state. Communal crime policy between commercialization and community). Najrecentnije publikacije: "Neoliberalism and Urban Space: Activism, Atavism, and Aspiration". U: Estonian Architectural Review Ehituskunst", forthcoming (2008) "Kontrollierte Urbanität. Zur Neoliberalisierung städtischer Sicherheitspolitik" (Ed., with J. Sambale/Eric Töpfer), Bielefeld (2007); "Preventive Urban Discipline: Rent-a-cops and the Neoliberal Glocalization in Germany". U: Social Justice, 33/3 (2006).

Galit Eilat Galit Eilat je kuratorka, osnivač i direktorka organizacije Digital Art Lab ili The Israeli Center for Digital Art, Holon. Ona je ko-urednik i direktor časopisa Maarav – online magazina za umetnost i kulturu. Takoše predaje na Univerzitetu Tel Aviva, na odseku filmskih studija.

Albert Heta Albert Heta (rođen 1974) je umetnik, dizajner i producent u kulturi. Njegovi radovi često potpadaju u domen čiste intervencije u postojećim društvenim uslovima, situacijama ili objektima. Intervencija je uvek vrsta pobune “nezvanične” realnosti, koju zvanični uslovi/objekti/situacije prikrivaju, ili ih jednostavno odbacuju. Njegovi radovi “It's time to go visiting: No visa required”, javna intervencija na bilbordima British Airways u Prištini (2003), 'Embassy of the Republic of Kosova in Cetinje' (2004) ili 'Kosovar Pavilion' na Venecijalnskom bijenalu (2005), nisu samo instalacije ili aktovi aproprijacije, ili informacije distribuirane putem e-flux-a za paviljon, već takođe i u onolikoj meri su uslovi pod kojima su ove radove prihvatili kuratori, mediji, političari - diskusije koje su se održavale ili se održavaju u odnosu na radove i ceo mehanizam i disurse od kojih su radovi krenuli, osećaji i disusije koji su revitalizirani kao rezultat “diseminacije” ovih radova. Radovi Hete su izlagani u širokom internacionalnom kontekstu: Apexart, New York (2007), MARCO, Vigo (2007), Insa ArtSpace, Seoul (2005/06), and Kunsthalle Fridericianum, Kassel (2003). Albert Heta je su-osnivač Stacion Centra za savremenu umetnost, Priština.

IRWIN Grupa IRWIN je osnovana i deluje u Ljubljani. Članovi grupe su Dušan Mandić, Miran Mohar, Andrej Savski, Roman Uranjek i Borut Vogelnik. IRWIN, zajedno sa muzičkom grupom "Laibach" (*1980), performans grupom "Gledališce Sester Scipion Nasice" (* 1983), kasnije poznatom kao "Kozmokineticni Kabinet Noordung", i dizajn odsekom Novi Kolektivizem, čini centralne grupe umetničkog kolektiva "Neue Slowenische Kunst" (NSK), koji je pokrenut 1984. godine u Republici Sloveniji Socijalističke federativne republike Jugoslavije. Kao umetnička grup au okviru NSK, IRWIN je posvećen tkzv. “retro-principu”. “Retro-princip” nije “stil ili umetnički trend već princip mosli, način ponašanja i delovanja”. (IRWIN) Ovo preciznije znači da se, vizuelni jezik koji je razvio IRWIN tokom 1980-ih godina, sastoji skoro isključivo od vizuelnih elemenata citiranih iz umetnosti Zapadne i Istočne Evrope iz 19. i 20. veka. IRWIN koristi motive iz socijalističkog realizma i umetnosi “Trećeg Rajha”, iz različitih politički angažovanih evrospkih avangardnih pokreta uključujući nemački dadaizam – posebno umetnik John Heartfield –, italijanskog futurizma i sovjetsko-ruskog konstruktivizma, kao i iz religiozne umetnosti i slovenačke umetnosti 19. veka. Ovi elementi su zatim kombinovani sa Lajbahovim lajtmotivom: orao, jelen, sejač, mali dobošar i crni krst ruskog suprematiste Kazimira Maljeviča. IRWIN spaja ove motive različitog porekla u kompleksne i višeslojne uljane slike u teškim ramovima. Od svojih početaka, grupa IRWIN se u svojim umetničkim projektima bavi istorijom umetnosti Istočne Evrope, posebno ambivalentnim nasledstvom istorijske ruske, ali i južno-Slovenske avangarde i njenih totalitarnih naslednika. Prateći stvaranje individualnog vizuelnog jezika u njihovim aproprativnim projektima 1980-ih godina, grupa se tokom 1990-ih koncentrisala na kritičko istraživanje istorije umetnosti “Zapadnog modernizma”, suprotstavljajući mu ideju "retro-avant-garde" ili fiktivnog “Istočnog modernizma”, koji u svojoj očiglednoj artifiijalnosti, ukazuje na artificijalnost zapadnjačkih i istorijskih struktura koje nastavljaju da isključuju savremenu umetnost Istočne Evrope i dan danas.

Vesna Kesić Vesna Kesić je novinarka, feminiskinja i pasifiskinja. Studirala je psihologiju i sociologiju na Univerzitetu Zagreb. Magistrirala je na The New School for Social Research sa tezom o promenama internacionalnog prava u pogledu silovanja, nakon ratova u bivšoj Jugoslaviji i u Ruandi. Tokom rata u Hrvatskoj, radila je na dekonstrukciji svakodnevne političke retorike i popularne kulture. Danas je ona novinarka i istražiteljka društva.

Erden Kosova Erden Kosova j kritičar i kustos iz Istanbula. Sarađuje sa dva istanbulska magazina, Siyahi (post-anarhistička politika) i art-ist (savremena umetnost), u svojstvu urednika. Takođe predaje na Kadir Has University Istanbul.

Andreja Kulunčić Andreja Kulunčić (r.1968., živi u Zagrebu) je umjetnica. Sudjelovala je na međunarodnim izložbama kao sto su "World factory" San Francisco Art Institute (Walter and McBean Galleries, SAD, 2007.), "Day labor" (P.S.1, New York, 2005.), Tirana Biennale 3, (Albanija, 2005.), Liverpoolski Bienale (UK, 2004.), 8. Istanbulski Bienale (Turska, 2003.), "The American Effect" (Whitney muzej američke umjetnosti, New York, 2003), on-line izložba Translocations (Walker Art Center, Minneapolis, 2003.), Documenta 11 (Kassel, Njemačka, 2002.), Manifesta 4 (Frankfurt/Main, Njemačka 2002.) i drugdje. Sudjelovala je na umjetničkim residenci programima u Art in General (New York, 2005.), u Walker Art Centru (Minneapolis, SAD, 2003.), u Artspace-u (Sydney, Australija,2000.), Jaipur (Indija, 2001.) i drugdje. Web stranica: www.andreja.org

Geert Lovink Geert Lovink (NL/AUS) je teoretičar medija, net kritičar i autor knjiga Dark Fiber, Uncanny Networks, My First Recession i Zero Comments. Osnivač ke i pokretač projekata, kao što su: The Digital City, Next Five Minutes, Nettime i Fibreculture. Od 2004. godine, Lovink je istraživač i profesor na Interaktivnim medijima (Hogeschool van Amsterdam) u okviru kojeg vodi Institute of Network Cultures i takođe je profesor na odseku za medije i kulturu na Univerzitetu Amsterdam.

Jean Matthee Jean Mathee je teoretičarka rođena u Južnoj Africi. Živi u Londonu i radi kao umetnica i filmski reditelj.

Sebastian Meissner Klimek i Ghetto Ambient su dva od mnogih alijasa nemačkog umetnika zvuka Sebastiana Meissner-a (b. 1969), koji istražuje različita polja u okviru nekoliko glevnih linija tokom svoje karijere, uključujući Open Source, Bizz Circuits, aUTOkoNTRasT i druge. Meissner je snimao za mnoge značajne etike i izdavačke kuće – Mille Plateaux, Kompakt, Sub Rosa, i mnoge druge – izlagao je svoj rad u okviru različitih formata i dogašaja. Meissner je poznat po saradnji Ekkehard Ehlersom kao Autopoiesis, sa Ran Slavinom i Eran Sachs-om kao Random Inc. i sa mnogim drugim izraelskim umetnicima u projektu Intifada Offspring i sa Liom kao Tiny Little Elements. Sebastian Meissner stvara delikatne muzičke komade, koje pažljivo konstruiše koristeći akustični izvorni materijal kao što su gitara i “nađeni zvuci”. On je umetnik koji svesno napušta i dalje aktuelnu podelu između vizuelnih umetnika i muzičara, Meissnerovi nastupi su kombinacija akustičnih i vizuelnih materijala (video projekcije). Fokusira se na među stanja koji se javljaju kao rezultati procesa transformacije, menjajući definicije, arhitekture i praveći druge male promene i pukotine, koje se javljaju u tendeciozno rigidnim strukturama.

Metahaven Metahaven je dizajn i istraživački kolektiv baziran u Amsterdamu i Briselu i čine ga Vinca Kruk, Daniel van der Velden i Gon Zifroni. Njihov rad povezuje grafički dizajn i arhitekturu i tiče se njihovih ideoloških i političkih odnosa. Njihova naredna publikacija uključuje pamflet White Night (Before A Manifesto) i knjigu Uncorporate Identity. Pored dizajna i pisanja, članovi kolektiva Metahaven predaju na Academy of Arts in Arnhem, the Jan van Eyck Academie in Maastricht, the Sandberg Institute in Amsterdam, i Yale University in New Haven. http://www.metahaven.net

Suzana Milevska Suzana Milevska (1961, Bitolj, Makedonija) je kuratorka i teoretičarka vizuelne kulture iz Skoplja i trenutno radi kao predavač i direktor Vizuelnog i Centra za istraživanje kulture – “Euro-Balkan” Institut. Doktorirala je 2006. godine na odseku za vizuelnu kulturu na Goldsmiths College – University of London, gde je predavala u periodu od 2003-2005. godine. Tokom 2004. godine, bila je Fulbright Senior Research Scholar na Library of Congress, Washington D.C. Godine 2001, osvojila je Getty Curatorial Research Grant. Tokom 1999. godine, bila je gostujući kustos School of the Art Institute of Chicago (ArtsLink Grant). Njeno istraživanje i kuratorstvo uključuju participativnu umetnost, politički i društveno angažovane umetnike, postkolonijalnu institucionalnu kritiku, rodne studije i feministička umetnost i kultura. Tokom 2007. godine, uredila je regionalnu radionicu “Curatorial Translation,” internacionalnu konferenciju “Translating the Self,” i letnju školu “Integrating Cultures/Negotiating New Subjectivities ”. Godine 2006. je uredila izložbu Hristine Ivanoske “Naming of the Bridge Rosa Plaveva and Nakie Bajram,” u Foundation of Women’s Art, London. 2005. godine je uređivala “Workers’ Club” - izložbu i konferenciju, kao jedan od kustosa Internacionalnog bijenala savremene umetnosti u Pragu, a 2004. godine je uredila makedonski deo “Cosmopolis” – Microcosmos X Macrocosmos izložbu u Muzeju savremene umetnosti u Solunu. Iste godine je ko-uredila (sa Julijom Schäfer) “Unbalanced Allocation of Space,” u GFZK (Galerie für Zeitgenössische Kunst), Lajpcig, dok je 2003 uredila emisiju na lajpciškoj televiziji “Divided Sky/Re-unified Territories,” kao deo Introducing Sites II, GFZK, Lajpcig. Uredila je preko 70 izložbi u Skoplju, Istanbulu, Stokholmu, Berlinu, Bonu, Štutgartu, Lajpcigu, Pragu, Londonu, itd. Članica je I.K.T. i A.I.C.A. i International Correspondent for the Feminist Review –London, Contemporary, London, i springerin, Beč.

Nebojša Milikić Nebojša Milikić je umetnik i aktivista kulture iz Beograda. Njegovo polje delovanja obuhvata organizaione, umetničke i kustoske prakse u alternativnoj kulturi, politički i društveno angažovane umetničke projekte i akcije i umetničk eprojekte i javne kampanje koje ciljaju probleme urbanih mikro zajednica.

Gini Müller Gini Müller (živi u Beču), je dramaturg, performerka i aktivistkinja. U januaru 2008. godine j eobjavila knjigu "Possen des Performativen, Theatre, Aktivismus und queere Praktiken", hrsg. Gerald Raunig/eipcp, Republicart 7, Wien, Turia+Kant. Od 2004. godine predaje na Univerzitetu vizuelnih umetnosti i odseku za pozorište na Univerzitetu Beč. U periodu od 2001-2005. godine bila je članica grupe i pokreta PublixTheatreCaravan, no-racism.net i Performanceband: SV Damenkraft.

Teofil Pančić Teofil Pančić je novinar i pisac iz Beograda. Kolumnista je i ko-urednik političkog magazina “Vreme”. Objavljivao je svoj rad u različitim novinama i magazinima, kao što su Naša borba, Republika, Globus, Dani, Sarajevske sveske, Dnevnik, Nezavisni, Vojvodina, Pobjeda, Monitor, itd. i objavljuje knjige.

Martha Rosler Martha Rosler je umetnica koja se bavi videom, foto-tekstom, instalacijom i performansom. Takoše piše kritike i predaje u internacionalnim okvirima. Njen rad vezan za javnu sferu se kreće od svakodnevnog života i medija do arhitekture i izgraženog okruženja, posebno stanbenih objekata. Njen rad često podrazumeva iskustva žene. Rosler već duže vreme producira radove vezane za rat i “national security climate” koja prethodi ratu. Njen serijal fotomontaža koji udružuje slike iz rata i ljubav prema domu, najpre kreirane u odnosu na rat u Vijetnamu, nastavljene su u odnosu na Irak i Avganistan. Njen rad o sistemima putovanja i njihovom okruženju, uključujući putovanje avionom, automobilom i podzemnom železnicom, nadalje se bave svakodnevnim životom. Tokom 2007, Rosler je učestvovala na izložbi documenta i Skulptur Projekte Münster; njen rad se nalazi u Whitney Museum, the Guggenheim, and the Museum of Modern Art in New York kao i na mnogim drugim mestima. Retrospektiva njenog rada je prikazana, 1999-2001, u pet evropskih gradova i u dva njujorška muzeja. Tokom 2005. godine, Rosler je primila Spectrum International Prize in Photography, i delimična retrospektiva je priređena u Sprengel Museum, Hanover, povodom nagrade. Godine 2006, Rosler je primila Oskar-Kokoschka Prize, najprestižniju nagradu za likovnu umetnost u Austriji. Tokom 2007, primila je Anonymous Was a Woman nagradu. U 2008. godini, nagradio ju je The Center for Book Arts in New York City. Rosler je objavila četrnaest knjiga, na više jezika, i brojne eseje. Knjigu njenih eseja, Decoys and Disruptions: Selected Writings, 1975-2001, objavio je MIT 2004. Radi i živi u Bruklinu, Njujork.

Florian Schneider Florian Schneider je filmski reditelj, pisac i istrazivač u oblasti novih medija, Interneta i tehnologija otvorenog koda. Takođe polje delovanja su mu razmeđe mejnstrim i nezavisnih medija, umetnosti i aktivizma, teorije i tehnologije. Kao filmski autor je režirao nekoliko dokumentarnih filmova i realizovao je tematske večeri na nemačko-francuskoj TV stanici Arte na temu migracija i aktivizma. Pisao je za vodeće nemačke novine i magazine kao što su Sueddeutsche Zeitung, Der Spiegel, Die Zeit i Frankfurter Allgemeine Zeitung. Inicijator je kampanje Kein Mensch Ist Illegal (niko nije ilegalan) na Documenti X i projekata kao sto su "Noborder network" (Mreža bez granica). Osnovao je, dizajnirao i podržao brojne online-projekte, kao što je evropska internet platforma D-A-S-H i online mreža Kein.org. Direktor je novomedijskih festivala Makeworld (2001.), Neuro (2004) i trenutno radi kao direktor multimedijskog performans projekta Dictionary of war (rečnik rata).

Biljana Srbljanović Biljana Srbljanović je dramska spisateljica mlađe generacije čija dela se izvode u pozorištima širom sveta. Dobitnica je brojnih priznanja i nagrada; najnovija je prestižna evropska nagrada za pozorišno stvaralaštvo"Nova pozorišna realnost 2007, koja joj je minulog proleća uručena u Solunu, u Grčkoj. Osim što je uspešna spisateljica, Srbljanovićeva je predavač na beogradskom Fakultetu dramskih umetnosti i na više evropskih univerziteta. Poslednjih godina živi u Beogradu i Parizu.

Želimir Žilnik Želimir Žilnik (1942, živi i radi u Novom Sadu), autor brojnih igranih i dokumentarnih filmova, jedan od začetnika žanra doku-drama, nagrađivan na internacionalnim filmskim festivalima. Od samog starta profesionalnog rada na filmu, okrenut savremenim temama, koje uključuju društvenu, političku i ekonomsku kritiku svakodnevice („Žurnal o omladini na selu, zimi“ (1967), „Pioniri maleni, mi smo vojska prava, svakog dana ničemo ko zelena trava“ (1968), „Nezaposleni ljudi“ (1968) i „Lipanjska gibanja“ (1968)). Studentske demonstracije 1968. godine, tema su i Žilnikovog prvog igranog filma „Rani radovi“ (1969) nagradjenog Zlatnim medvedom na Berlinskom filmskom festivalu. Nakon problema sa cenzurom u Jugoslaviji, te zaustavljanja rada na narednom igranom filmu „Sloboda ili strip“ (1972) takodje u produkciji "Neoplanta filma", Žilnik sredinu sedamdesetih godina provodi u Nemačkoj, radeći za nezavisnu filmsku industriju. Po povratku u zemlju osamdesetih godina režira seriju dobro primljenih televizijskih doku-drama («Bruklin Gusinje», «Stara mašina» i dr.) koje u fokusu imaju nagoveštaj nadolazećih nacionalističkih tenzija te raspad Jugoslavije. Tokom devedesetih, u nezavisnim filmskim i medijskim produkcijama realizuje niz igranih i dokumentarnih filmova na temu kataklizme na Balkanu («Tito po drugi put medju Srbima», «Marble Ass» «Do jaja», «Kud plovi ovaj brod» i dr.). Slom sistema vrednosti u post-tranzicijskim zemljama Centralne i Istočne Evrope, problemi izbeglištva i migracija u novonastalim okolnostima «proširene Evrope», okvir su tekućeg tematskog ciklusa započetog filmovima «Tvrdjava Evropa» (2000), «Kenedi se vraća kući» (2003), «Gde je Kenedi bio dve godine?» (2005) i «Evropa preko plota» (2005). Uz kontinuirani rad na filmskoj produkciji, Žilnik se od 1997. godine bavi i pedagoškim radom - mentor je i izvršni producent niza međunarodnih filmskih radionica za studente iz regiona Jugoistočne Evrope; predaje dokumentarni film na Akademiji umetnosti u Novom Sadu, i gostujući je predavač na evropskim filmskim školama (u 2006: Goldsmiths College, London, UK & Leiden University, Holandija). Trenutno radi na finalizaciji dugometražnog dokumentarnog filma “Privremeni smeštaj” (radni naslov), u koprodukciji Terra Filma i Playground Produkcije, iz Novog Sada. www.zelimirzilnik.net