Piratologija: Intencije kopirajt industrije u sukobu sa logikom digitalne tehnologije

Armin Medosch

Ideja o pisanju ovog teksta je nastala iz potrebe 'uranjanja', uplitanja i angžovanja u istraživanju skrivenih dubina otvorenog koda i slobodne kulture. Ono o čemu se ovde govori ima brojne aspekte i različita imena, ponekad različite stavove uslovljene poljem delovanja: programeri koji razvijaju 'slobodan softver' (free software) i open sors softver (Open Source software), pravnici koji se bore za održavanje javnog domena kao opšteg dobra, umetnici, pisci koji razvijaju kopileft (copyleft) inicijativu, aktivisti nezavisnih i slobodnih medija. Kombinacijom njihovih napora i metoda, oni zajedno pokušavaju da promene uslove kreiranja, inovacije i kulturne produkcije i time daju svoj doprinos ideji otvorenosti i slobode. Njihovi načini se ne svode samo na kritikovanje postojećeg sveta mejnstrim institucija i njihovog mišljenja, niti pokušavaju da se legitimišu kao kao opozicija bilo čemu. Umesto toga, veliki broj ljudi radi na građenju zajedničke platforme za brz i slobodan pristup informacijama, softverima, potrebnoj infrastrukturi. Neke od aktivnosti koje su deo ovog zajedničkog, konstruktivnog napora se često nazivaju piraterijom. Činjenica je da nije u našoj moći da pokušamo da sprečimo korišćenje ovog termina i predstavljalo bi samo gubitak vremena. Ali, kako su nedavno velike korporacije pokrenule različite diskusije o intelektualnom vlasništvu, moglo bi biti korisno ukazati malo pažnje rasvetljavanju ovog termina. Kako je termin 'piraterija' upotrebljavan u prošlosti i kako je trenutno instrumentalizovan kao deo simboličke borbe između dobra i zla, legitimnih nosioca intelektualnog vlasništva i zlonamernih pirata?

Piraterija ne egzistira samo zato što postoje zli ljudi koje jednostavno nije briga za pravila i zakone civilizovanog sveta. Postoji tendencija njene pojave gde god se javi hegemona moć koja sebe etablira stvarajući trgovačke monopole. Monopol, po svojoj prirodi ima svojstvo uklanjanja konkurencije uništavajući postojeće puteve trgovine. Ljudi bivaju isključeni iz tradicionalnih načina zarade za život, koji se automatski pretvara u kriminalnu radnju. Hegemona moć nerado koristi nasilje da bi privolela druge da joj se povinuju, već sebe determiniše kao zakon, a ostalo kao nezakonitu pirateriju. Ovo je ukratko lekcija koju možemo naučiti kroz istorijski aspekt piraterije.

Istorijski 'rat zbog piraterije'
Između 1750. i 1850. godine, Britanska imperija, šireći se od Indije ka istoku, morala je da se bori protiv pirata u Malajskom arhipelagu. Pri kraju ovog vek-dugog javno neobjavljenog rata, Britanci su uspeli da savladaju otpor pirata tehnološkom nadmoćnošću, jer su posedovali daleko nadmoćnije parobrode i oružje velikog dometa. Ali zašto je ovo područje bilo tako bitno za pojavu piraterije? Oven Rater (Owen Rutter), koji je zapisivao tokove ovih događaja, navodi da je 'razlog koji ih je primorao na to, bio veliki interes Evrope za Istok.' Piraterija velikih razmera nije postojala u ovom regionu pre osamnaestog veka. 'Šta je to što je primoralo ove ljude i njihove susede da mir u kojem su živeli preobrate u pirateriju? Odgovor je: pohlepa evropske moći koja je trgovala na istočnim morima.'

Po Rateru, trgovina sa stranim zemljama u regionu je oduvek bila u rukama kineskih trgovaca, i imala je pozitivan uticaj na razvoj lokalnog zanatstva i poljoprivrede. Lokalna populacija i njihova vlast su profitirali zahvaljujući kineskoj trgovini sa strancima i veštinom zanatlija. Ali tada su se pojavili kolonijalni vladari koji su 'kreirali sistem monopola i sporazumom sa malajskim vladarima uspeli su da kontrolišu proizvodnju i trgovinu vođeni sopstvenim interesom.' Kao rezultat toga, kineski trgovci su bili van posla, a vrlo važan izvor životnih sredstava za lokalnu zajednicu je nestao. Evropski trgovinski sistem nije mogao da nadoknadi ovaj gubitak, jer su 'uzeli sve i dali što su manje mogli'. Ovo nije uticalo samo na trgovinu, već i na proizvodnju i transport, 'tako da je hiljadama urođenika bio uskraćen njihov normalan rad'. 'Ali tu nije bio kraj, već su se imperijalisti umešali i u unutrašnje poslove malajske vlade i izazvali neslaganja unutar nje a radi sopstvenih interesa, sve dok nisu uništili autoritet vladara i dezorganizovali komercijalnu preduzimljivost njihovog naroda.' Tražeći izvor prihoda, malajski vladari su se 'okrenuli pirateriji i pljački. Ako bi neko mogao posmatrati ovu metamorfozu iz njihove pozicije, mogao bi videti da, tokom napada evropskih brodova koji su usledili, čin osvete upućen krijumčarima sa zapada je vremenom uzrokovao gerilsku borbu na moru kao uobičajen način života, korisniji i sigurno uzbudljiviji nego prethodan period mira' (str.27).

Današnji 'rat zbog piraterije'
Kao što zapisi pokazuju, piraterija u tom regionu se javila kao posledica uništenja tradicionalnih trgovačkih puteva i stvaranja evropskog monopola nad trgovinom. Vrlo je jednostavno uvideti sličnost sa danačnjim ratom protiv piraterije u domenu intelektualnog vlasništva. Brendirana imena, patenti i copirajt (copyright) gotovo da deluju zajedno pri kreiranju regionalnih i globalnih monopola. Kulturna hegemonija zapadnih zemalja koristi internacionalne zakone, trgovačke ugovore i pretnje trgovinskim sankcijama da bi obezbedila sopstvenu poziciju. Zemlje ‘trećeg sveta’ su degradirane do stepena kada predstavljaju izvor jeftine radne snage pri proizvodnji brendiranih i kopirajtom zaštićenih proizvoda za zapadne zemlje, proizvode koje radnici nikada ne bi mogli priuštiti sebi.
Sekcija 301 Trgovačkog akta iz 1974. godine omogućuje Sjedinjenim američkim državama autoritet kojim formiraju trgovačke ugovore, rešavaju trgovačke nesuglasice i otvaraju strana tržišta svojim proizvodima i uslugama - što je po SAD terminima nazvano ‘ujednačavanje igrališta’. Viteg Veng (Whiteg Weng) pokazuje kako je Sekcija 301 oštetila tradicionalne puteve uvoza knjiga sa zapada, muzike i filmova na Tajvan. (2) Lokalni uvoznici su jednostavno zamenjeni ‘američkim lancima trgovine’. Istovremeno, trgovina piratskim proizvodima je procvetala u Guang Hu marketu u Taipeiu, piratski raj ne samo za softver i muzičke CD-e, već takođe i za generičke kompjuterske čipove. Potreba za jeftinijim verzijama kopirajtom zaštićenih proizvoda, dovela je do stvaranja paralelnog tržišta u azijskim zemljama.

U centru Bangkoka na Tajlandu, veliki, moderan tržni centar pod nazivom ‘Pantip Plaza’ je gotovo u celini posvećena softverskoj, filmskoj i muzičkoj pirateriji. On sadrži veliki broj vrlo bogato opremljenih prodavnica. U njima su izloženi samo omoti CD-a, odštampani na laserskom štampaču. Kupac zapisuje redni broj CD-a ili DVD-a koji želi da kupi i listu daje jednom od članova osoblja, plaća protiv vrednost od 2 do 2,5 američka dolara i čeka 15 do 20 minuta dok se CD-i ne dopreme iz skladišta van tržnog centra. Ceo postupak se obavlja bez bilo kakvog straha od zakonskog kažnjavanja. Američki zvaničnici iz odseka za trgovinu permanentno vrše pritisak na vladu da pojača mere protiv ovakvih aktivnosti. Ali izgleda da niko to nije rekao mladim ljudima na Tajlandu i strancima koji mogu samo da gledaju CD omote komercijalnih softvera, kompjuterskih igrica, skupih aplikacija i profesionalnih programa za editovanje muzike. Ono što kompanije sa zapada definišu kao pirateriju, za lokalnu zajednicu je to akt ekonomske odmazde koja u izvesnoj meri može objasniti blagost tajlandske vlade.

Data lords
Industrija kopirajta, često nazivana kao ‘data lords’, nije u potpunosti zadovoljna krahom industrijske piraterije. U poslednje vreme su reč ‘piraterija’ počeli da koriste na različite načine. Shvatajući uspeh improvizovanih, peer-to-peer mreža ljudi koji međusobno dele podatke, data lordovi prozivaju piratom svakog ko učestvuje u deljenju podataka putem interneta. Ono što je novina u ovom slučaju je da ‘piraterija’ nije u direktnoj vezi sa profitom, već je termin koji objedinjuje sve sadržaje koji nisu sankcionisani kopirajt zakonima. Muzička industrija je sudskim putem dobila pravo koje se tiče pristupa informacijama korisnika sa posebnih ISP-a. Ako ova presuda ne bude ponovo razmotrena, onda će ISP-i biti primorani da predaju podatke o korisnicima muzičkim kompanijama, ukoliko postoji sumnja da su njihovi korisnici bili umešani u bilo kakvo deljenje podataka. Istovremeno, priprema se i nova pravna regulativa koja će kompanijama dati moć da ‘provale’ u kompjutere privatnih lica da bi proverili da li te osobe učestvuju u deljenju podataka. Ovo su neograničene moći za privatne kompanije, koje su čak daleko iznad policijske moći i daju omogućuju im poziciju koja je iznad samog zakona, jer se njihovi komercijalni interesi podudaraju sa nacionalnim interesima SAD. Kopirajt direktiva Evropske Unije se u velikoj meri zasniva na sličnom aktu američke vlade (Digital Millennium Copyright Act), izuzev u nekim svojim delovima.

‘Piraterija’ je pitanje snage definicije, koja je trenutno u potpunosti u rukama data lordova. Holivudski, filmski studiji, softverski giganti i multinacionalne muzičke kompanije izabrale su korišćenje termina ‘piraterija’ za sve oblike kršenja zakona o kopirajtu. Ali, to se može čak i promeniti. Kao što je Bernard Ginter istakao, Holivud je producirao mnogo filmova o piratima (gusarima), gde je publika je uglavnom preferirala ‘humane’ pirate u odnosu na kapetane morskih regata. Biranjem termina ‘piraterija’, Holivud je čak pokazao da nije razumeo sopstvenu propagandu ranijeg perioda. Nije li potpuna koincidencija da je jedan od najuspešnijih open sors softvera nazvan ‘Apač’, poput severno-američkog plemena urođenika koje su beli kauboji nemilosrdno i do istrebljenja ubijali?

Da li je moguće osloboditi pirateriju negativnih konotacija? Možda to ni ne treba da se desi. Nismo to bili mi koji smo izabrali termin. Pripisan je aktivnostima u kojima smo i mi ponekad učestvovali, iako se mi ne osećamo kao počinioci zločina i poput običnih ljudi obično ne pretendujemo učestvovanju u bilo čemu ilegalnom. Ne moramo da tražimo satisfakciju u romantično-utopijskim piratskim pričama. Fundamentalne promene se dešavaju upravo sada u centru produktivnih snaga koje će prikazati ovo pitanje irelevantnim.

Alternativa postoji
'Ukrali su nam revoluciju, sada je mi krademo nazad.'
Esencija svakog digitalne operacije je kopiranje (copy and paste) - ili otvori fajl, transformiši fajl, sačuvaj fajl (open, transform, save). Nemačka haker legenda Vau Holand je nazvao kompjutere i internet ‘ogromnom mašinerijom za reprodukciju i distribuciju informacija’. Ako je izvorni materijal bilo koje digitalne operacije pod kopirajtom, tada je svako copy i paste, ili open i save ilegalno. Intencije kopirajt industrije su u sukobu sa logikom digitalne tehnologije. U tom smislu, njihova namera je ‘izvrtanje’ i menjanje tehnologije donošenjem novih mehanizama kontrole kopirajta i snažne ruke zakona, s ciljem da se ljudi dovedu u željenu poziciju: poziciju potrošača i konzumenata proizvoda upravo tog sistema. Još koliko dugo ove veštačke barijere mogu zadržati tehnološki i društveni napredak?

Moć kompjuterskih čipova i digitalnog prostora za storovanje podataka raste dok cene ovih komponenti opadaju. Internet i drugi telekomunikacioni servisi su omogućili lakšu, bržu i jeftiniju komunikaciju nego bilo kada pre. Tokom buma Nove ekonomije, ogromni kapaciteti protoka informacija su stvoreni postavljanjem optičkih kablova i satelita. Pošto očekivanja od zahtevnih, komercijalnih servisa nisu bili prilagođeni realnosti, mnogi od ovih kapaciteta se nedovoljno koriste. Teoretski, ako tržište zaista prati zakone nevidljive ruke koja upravlja njima, protok podataka bi do sada morao biti gotovo potpuno besplatan. Postoji mit o internetu kao potpuno decentralizovanom i ne-kontrolisanom, koji omogućuje komunikaciju od tačke do tačke bez postojanja centralne komandne i kontrolne institucije. Ovaj princip, realizovan na mnogim tehnološkim i društvenim nivoima, pomaže stvaranje novih struktura - zajednica, pokreta, interesnih grupa, kampanja, diskusija, foruma, proces deljenja podataka - koje ne zavise od dozvole bilo kakvog autoriteta. Ovaj društveni dinamizam, baziran na novim tipovima tehnološki potpomognute kolektivizacije, ima ozbiljne ekonomske i političke implikacije.

Kritična masa
Open sors softver (Open Source software-OS) i fri softver (free software-FS) je dugo vremena pratio glas da su od koristi jedino kompjuterskim fanaticima. Ali danas, najjednostavniju radnju na kompjuteru svaki korisnik može lako i pouzdano izvesti u OS/FS okruženju kao na patentiranom softveru. Ovaj pokret je danas postao tako rasprostranjen i dubok, da na mnoge načine izaziva patentirani softver. U ovom trenutku, ne radi se samo o pojedinačnim aplikacijama za individualne korisnike, o veb serverima i kolaborativnim platformama na vebu za koje OS/FS obezbeđuje bolju alternativu, već se radi o fundamentalnijim aspektima programskih jezika i razvojnog okruženja, gde OS/FS takođe uspeva da ostvari prednost.

Ali nije više u pitanju ‘samo’ softver. Rad koji je započet razvojem OS/FS doneo je inovacije i na mnogim drugim poljima: pokret slobodnog umerežavanja (free networking movement) omogućuje ljudima kontrolu nad sopstvenom tehnološki uslovljenom komunikacijom; inicijative slobodnih i nezavisnih medija poput mreže Indimedija (Indymedia); socijalne mreže poput meta-mreže koju je nedavno kreirao Svetski socijalni forum (World Social Forum), mreža koja pokušava da poveže različite političke aktiviste na globalnom nivou; projekat ‘Creative Commons’ koji omogućava različite modele kreativnog rada; umetnici, pisci i istraživači koji svesno postavljaju svoj rad u javno domen, slobodan za kopiranje, korišćenje, redistribuiranje; grupe koje vrše pritisak na vlade svojih zemalja tražeći slobodu informacija, njenu transparentnost i odgovornost. Veliki broj ljudi je uključen u ove aktivnosti, čime je stvorena kritična masa. Ceo proces se ne dešava van političkog i ekonomskog mejnstrima poput samoproklamovanih underground i avangardnih pokreta u prošlosti, već se dešava u samom centru zapadnih društava u najrazvijenijim produkcionim granama. Većina učesnika ovog pokreta se ne izjašnjava za neku posebnu ideologiju, već pre čine nepokolebljiv izbor u pridruživanju ekonomiji baziranoj na ideji jednakog učestvovanja i deljenja. Pravljenjem ovog izbora, oni pokazuju da ne žele konzumiranje kapitalističke filozofije vlasništva i neodstatka resursa. Odbijanje da neko bude plaćen za ono najbolje što ume da uradi je jaka politička izjava. Neoliberalizam ima nameru da nas svede na uverenja društvenih darvinista. Mi smo bili prisiljeni da verujemo da je jedina opcija služenje otuđenim svakodnevnim poslovima. Ljudi su odlučili da žele da primaju manje novca zbog privilegije imanja svesti o definisanju sopstvenog posla. Na intuitivnom nivou, ljudi su izrazili želju da budu kooperativni pre nego takmičarski raspoloženi, ili preciznije, odlučili su da je zajedničko dobro iznad individualnog blagostanja. Ovaj akt iskrenosti je danas delo ne samo nekoliko umetnika i hakerske elite, već je pre delo miliona ljudi. Bez obaveznog formulisanja sebe kao opozicione, ovaj neopisiv pokret pokreta polako ali neizbežno menja društvo iz njegovih osnova.

Autor teksta: Armin Medoš
Prevod: Branka Ćurčić

Tekst ‘Piratology’ je objavljen u ‘Dive’ publikaciji (Dive – an introduction into the world of Free Software and Copyleft Culture), koja je producirao projekat ‘KOP - Kingdom of Piracy’, zajedno sa organizacijom FACT iz Liverpula i objavio ju je virtualcentre-media.net