Enklave, izuzimanje i kamp kao kontra-laboratorija, Florian Schneider (2005)

Biography: 

Florian Šnajder (Florian Schneider) je filmski reditelj, pisac i istrazivač u oblasti novih medija, Interneta i tehnologija otvorenog koda. Takođe polje delovanja su mu razmeđe mejnstrim i nezavisnih medija, umetnosti i aktivizma, teorije i tehnologije. Kao filmski autor je režirao nekoliko dokumentarnih filmova i realizovao je tematske večeri na nemačko-francuskoj TV stanici Arte na temu migracija i aktivizma. Pisao je za vodeće nemačke novine i magazine kao što su Sueddeutsche Zeitung, Der Spiegel, Die Zeit i Frankfurter Allgemeine Zeitung. Inicijator je kampanje Kein Mensch Ist Illegal (niko nije ilegalan) na Documenti X i projekata kao sto su "Noborder network" (Mreža bez granica). Osnovao je, dizajnirao i podržao brojne online-projekte, kao što je evropska internet platforma D-A-S-H i online mreža Kein.org. Direktor je novomedijskih festivala Makeworld (2001.), Neuro (2004) i trenutno radi kao direktor multimedijskog performans projekta Dictionary of war (rečnik rata). linkovi: http://www.d-a-s-h.org/ http://www.contrast.org/borders/kein/ http://www.noborder.org/ http://www.kein.org/ http://www.makeworlds.org/ http://neuro.kein.org/

Florian Schneider
Summary: 

U noći 28.09.2005. oko 250 emigranata je odlučilo da pređe ogradu koja odvaja špansku enklavu Seutu od marokanske teritorije. U medijskim izveštajima koji su kasnije obišli svet o "oluji na Tvrđavu Evropu" je u naglašavana činjenica da je to bila kolektivna odluka velike i dobro organizovane grupe subsaharskih emigranata koji su se mesecima krili u šumama severnog Maroka. Preko ovog primera / studije slučaja španskih gradova Seute i Melile, Florian Šnajder je analizirao “politiku granica” u Evropskoj Uniji. Posebno je prikazao ulogu zapadnih medija i vlada u tretiranju imigranata. kako medijske slike preko televizije i filmske industrije sa zapada šalju poruke o bogatom Zapadu afričkim zemljama i kako te slike stvaraju imaginatorijum o Zapadu u Africi. Primeri Seute i Melile su zamišljeni kao polazne pozicije o razmišljanju o praktičnom i teorijskom uticaju na transgresiju i prateću skandalizaciju evropskog graničnog režima kao i predstavama, imaginaciji i fantazmima u državi u kojoj ograđivanje i izuzimanje postaje pravilo.