Kill the Object, Keep the Product, Micz Flor (2002)

Biography: 

Micz Flor je istraživač iz oblasti medija i stručni konsultant u Centru za medije u Pragu. Sarađuje sa mnogobrojnim institucijama iz ove oblasti kako u regionu Jugoistočne Evrope tako i Azije. Takođe, organizovao je više serija prezentacija i simpozijuma širom Evrope na ovu temu, pored ostalog i u organizaciji Hybrid Workspace za vreme 'Documenta x' 1997 u Kasselu. http://mi.cz/ http://www.campware.org/

Micz Flor, Berlin
Summary: 

Tokom predavanja, Micz Flor se koncentrisao na fenomen savremenog mrežnog poslovanja, nehijerarhijsku strukturu malih fleksibilnih grupa koje rade na specifičnim projektima. Karakteristika ove vrste neoliberalnog sistema poslovanja je erozija socijalnog, zdravstvenog i penzionog osiguranja (ionako cemo uvek biti mladi!). Flor upoređuje savremeno digitalno poslovanje sa industrijskim, zasnovanim na razmeni dobara. Tema "Kill the object, keep the product" nas vodi ka pitanju kako se razvija radna grupa, kako se može koristiti Internet, mreža da bi se ostvarili rezultati i kako je prva faza razvoja softvera i Interneta još uvek zasnovana na ideji stare ekonomije vezane za proizvodnju u fabrikama. Najpre je napravio malu analizu šta to znači raditi sa novim medijima; naši pogledi su usmereni ka kulturi - da, ali mi takođe pokušavamo da održimo naš rad i da pronađemo kombinovane modele rada sa drugim ljudima, ka sopstvenim interesima, i takođe ka poslovnim interesima.'broj samozaposlenih ljudi će rasti. privremeni poslovi u više različitih kompanija će biti normalni' - ovo je scenario uglavnom vezan za Zapadnu Evropu, koji nije teško predočiti sebi samom, već svojim roditeljima, koji žele da imaš posao, žele da znaju šta to radiš: molim te, zar ne možeš biti učitelj ili komičar, nešto što mi razumemo i što ćeš raditi do kraja svog života... Institut za nove tehnologije iz Masašusetsa je kroz svoja istraživanja ustanovio da postoje dva scenarija: jedan su nazvali 'virtual countries', a drugi 'network economy'. Virtualne države su za njih globalistički konglomerati, poput Disney kompanije. Podrazumevaju ogromne multinacionalne korporacije koje imaju minimalnu odgovornost prema državama, što je vrlo zanimljiv fenomen, jer one mogu da premeste svoj headquarter u državu koja im najviše odgovara. Na nivou Evrope, zakoni okružuju i podržavaju poslovanje velikih kompanija, koje, sa druge strane, rade šta god požele u tim legalnim, pravno uređenim granicama, dok god plaćaju porez državi. Interesantna je ideja je da se čini da multinacionalne kompanije sve više vode brigu o svojim radnicima, što podseća na vreme pre industrijske revolucije kada je mnogo ljudi sa sela bilo u doživotnoj zavisnosti prema ljudima koji su posedovali zemlju, ili danas i u budućnosti, kompanije. Takođe je tu i ideja da virtuelne države obezbeđuju obrazovanje, socijalnu mrežu, plaćaju rađanje dece, penziono osiguranje... Sa druge strane, tu je network economy, koju čine autonomni timovi od maksimalno deset članova, potpuno decentralizovani koje čine frilenseri i mala preduzeća, koji rade na izgrađivanju, ne celokupnog sistema, već jednog njegovog dela. pojedinci su umreženi, uslovljeni su dužinom trajanja projekta, radi koga se i okupljaju, urade posao i onda se opet raziđu. Biti u ovakvom našinu poslovanja isključuje rad u velikim kompanijama, tako da je nepopularno imati plačene odmore (to ti ne treba!), božićne grantove (to je za roditelje), penzioni fond (i ovako smo mladi!), zdravstveno osiguranje (nemamo čak ni vremena da odemo kod doktora), ... Sa druge strane, IN je prespavati u kancelariji, raditi vikendima jer posao mora da se završi do ponedeljka, provesti tri meseca u renoviranju propale kancelarije i jesti picu...