WHW: Slatke šezdesete

kuda.

Slatke šezdesete: Pokreti i prostori
seminar

3. i 4. 12. 2010., Galerija Nova, Teslina 7, Zagreb

suorganizatori: tranzit.at & WHW
u okviru Act 4 / 8. Šangajsko bijenale

http://at.tranzit.org/en/sweet_sixties

"Slatke sezdesete" je dugotrajan eksperimentalni istrazivacki projekt koji istrazuje skrivene teritorije revolucionarnog razdoblja 1960-ih, vidjene iz suvremenih umjetnickih i teorijskih perspektiva. Kustoski i umjetnicki fokus je na "postideoloskim drustvima" (u postsovjetskim, istocnoevropskim, bliskoistocnim, zapadnim, srednjeazijskim i sjevernoafrickim zemljama, a u drugoj fazi u Kini i Latinskoj Americi) i na komparativnoj analizi i kontekstualizaciji povijesnih razvojnih procesa u umjetnosti, kulturi i drustvu 1960-ih i 70-ih, te na njihovim ucincima na suvremene drustveno-politicke i kulturalne situacije.

Glavno teziste je na jos nerasvijetljenom globalnom kulturalnom pomaku u 1960-ima i njegovim kasnijim ucincima u zemljama koje su izostavljene iz povijesnih istrazivanja tog revolucionarnog razdoblja. Opca percepcija razdoblja 1960-ih jos se povezuje sa zapadnom kulturom i s formalno fragmentiranim replikacijama tog procesa na "periferijama" i "rubovima". "Slatke sezdesete" isticu, ponavljaju i iznova pripovijedaju još skrivene geografije i drustva tog kulturalnog pomaka koji se u najnovije vrijeme ponovno otkriva kao glavni utjecaj na mlade umjetnike posvuda po svijetu.

Suprotno danas prihvacenim velikim naracijama i povijesnim kanonima, "Slatke sezdesete" ne razmatraju procese 1960-ih kao erupciju vulkana i njegove sve slabije udarne valove i odjeke u ostalom svijetu nego kao odredjeno opce drustveno-kulturno, politicko i ekonomsko stanje koje se razvija u globalnom kontekstu i odredjuje razvoj paralelnih moderniteta, povezanih s razvojem raznih radikalnih drustveno-politickih i kulturalnih procesa u svim dijelovima svijeta.

radni jezik seminara je engleski

Petak, 3. 12. 2010.

PANEL 1
17-20h
Socijalisticko samoupravljanje

Branko Dimitrijevic, Vesna Kesic, Matko Mestrovic, Ozren Pupovac
Moderator: Dejan Krsic / WHW

Polaziste panela je drustveni, politicki i kulturalni zivot u Socijalistickoj Federativnoj Republici Jugoslaviji u 1960-ima, iz perspektive socijalistickog samoupravljanja, u vrijeme kad je jugoslavenski model socijalistickog samoupravljanja ostvario znatan ekonomski razvoj i ljevica ga je postovala kao alternativu i etatistickim i kapitalistickim drustvima.
I s drustvenog i s ekonomskog gledista, samoupravljanje u Jugoslaviji vidjelo se kao temelj za "odumiranje drzave" i prijelaznu fazu prema komunistickom drustvu, prekidom i s planskom staljinistickom ekonomijom i s liberalnim kapitalizmom. S jedne strane, tako su nastale razne hibridne forme ekonomskog organiziranja koje su omogucivale izravnu demokraciju na nizim razinama proizvodnje. S druge strane, istodobno ukljucenje elemenata planske ekonomije, sto se manifestiralo partijskom kontrolom, i trzisne ekonomije (posebno kao posljedice liberalizacije jugoslavenskog trzista nakon 1965.) stvorilo je dobok jaz izmedju proklamiranih i ostvarenih ideala socijalizma.

Iako će 1960-e godine kulminirati otporom "crvenoj burzoaziji", novim tehnokratskim elitama koje su stekle zamah nakon ekonomskih reformi 1965., to je desetljece jakog ekonomskog rasta, ozbiljno posveceno gradnji samoupravljanja, a pitanja modernizma i modernizacije jos nisu bila potisnuta nacionalnim politickim pokretima koji su obiljezili ekonomsku stagnaciju 1970-ih.

Panel raspravlja o odnosima izmedju samoupravljanja i obrazovanja, o stvaranju jugoslavenskog konzumerizma, o neunistivim klisejima, o umjetnicima "disidentima", o polozaju zena u okviru proglasene jednakosti spolova, o proturjecjima svojstvenim razumijevanju klasne borbe u jugoslavenskom samoupravljanju. Iako je panel usmjeren na Jugoslaviju, model jugoslavenskog samoupravljanja shvaca se kao studija slucaja koja cini pozadinu za siru raspravu o modelima samoorganizacije umjetnika i o politizaciji neoavangardnih pokreta. Razmatra se diskreditirano naslijedje socijalisticke alternative modernizmu, ne kao primjer nostalgije niti kao orientation-training za zbunjene postkomunisticke radnike u kulturi koji se moraju snalaziti u prostoru izmedju uzajamno podrzanih zahtjeva etnonacionalizma i neoliberalizma, nego kao pitanje sto bi mogao biti njezin istinski alternativan i emancipacijski sadrzaj.

Subota, 4. 12. 2010.

11-12h
Javni intervju s Matkom Mestrovicem, vodi Sabina Sabolovic / WHW

Glavna tema intervjua bit ce pokret i niz izlozaba i događaja "Nove tendencije", održavanih u Zagrebu od 1961. do 1973.

PANEL 2
12-15h
Politizirane forme neoavangarde

Vardan Azatyan, Abdellah Karroum, Zelimir Koscevic
Moderatorka: Ivet Curlin / WHW

Panel razmatra razne institucijske i organizacijske okvire i modele u kojima su djelovali modernisticki i neoavangardni pokreti te kako oni odjekuju u sadasnjosti. Raspravljat ce o primjerima kao sto su postavljanje avangardnih i neoavangardnih pokreta u odnosu prema nacionalnoj emancipaciji u Armeniji, o reprezentacijama africkoga kontinenta u procesu dezintegracije sustava modernizma i o domisljatim uvidima o njegovim vezama s kolonijalizmom, te o medjunarodnom pokretu "Nove tendencije", ciji su kompleksni odnosi prema idejama univerzalne emancipacije, potencijalu i znacenju umjetnickog djelovanja i pojmu autonomije umjetnosti shvacene u okviru samodovoljnosti, disciplinarnog zatvaranja, profesionalne podjele rada itd., generacijama utjecali na to kako se raspravlja o modernizmu i njegovim transformacijama u Jugoslaviji. Iako su "Nove tendencije" kljucne za razumijevanje danasnjeg institucijskog odnosa unutar umjetnosti, kao i za oblike suvremenog kulturalnog aktivizma i samoorganizacije, njihova vaznost na lokalnoj razini tek se odnedavno institucionalizira, pri cemu se u debatama o centru i periferiji, o umjetnickoj slobodi i shvacanjima kreativnosti cesto pogresno razumiju njihove medjunarodne i emancipacijske teznje.

Prijedlog je da se dinamika, kao i povijesne i danasnje ocjene modernistickih i neoavangardnih pokreta, sagledaju iz perspektive koja nadilazi glediste price o uspjehu "konceptualnih praksa" koja prevladava na Zapadu te da se umjesto toga razmotre njihova drustvena angaziranost i veze sa sirim kulturalnim i drustvenim pokretima. Sto bi spoznaje o naslijedju "Novih tendencija" mogle imati zajednicko s istrazivanjima susreta hippe-pokreta i kasnih beatnika u Maroku 1960-ih, ili s razumijevanjem kulturalnih i politickih sila na djelu na sovjetskim periferijama krajem razdoblja popustanja i pocetkom Breznjevljeve vladavine, ili s perspektivom koja gleda sire od nacionalistickog i postkolonijalnog okvira i uobicajene odbojnosti prema socijalistickom projektu modernizacije.

PANEL 3
17-20h
Reorganiziranje urbanog prostora u kolektivnom modalitetu

Dafne Berc i Maroje Mrduljas, Tony Chakar, Omar Nagati
Moderator: Georg Schöllhammer / tranzit.at

"Veliki metropolis gotovo ni u jednoj novoindustrijaliziranoj zemlji nije jedinstven, ujedinjen grad nego su to zapravo dva razlicita grada, fizicki supostavljena, ali arhitektonski i drustveno posebna. Ti dvojni gradovi obicno su naslijedje iz kolonijalne proslosti." (Janet Abu-Lughod, 1965.)

U 1960-ima su se mnogi gradovi socijalistickog i dekolonijaliziranog svijeta morali suociti s promjenom autorecepcije urbanosti i vladanja. Taj pomak uglavnom s kolonijalnog na postkolonijalno cesto je znacio i nov opseg drzave, koja je pocela predstavljati cijelo stanovnistvo, a ne samo imperijalne interese. Glavnu ulogu u tom pomaku igrao je urbanizam. To je bilo simbolicki izrazeno ponudom reprezentacijskih struktura i subvencionirane stanogradnje, kao i infrastrukture koja bi zadovoljila te nove zahtjeve.

Uz postojece prostorne nejednakosti, glavni gradovi novih neovisnih drzava bili su suoceni s dodatnim simbolickim proturjecjima u gradu. Arhitektura i urbanizam, bilo da su skromnih ili grandioznih razmjera, svjesno su bili misljeni tako da izrazavaju kulturalnu, kao i politicku vlast. Promisljati vlastitu pucku kulturu, reprezentacijske prostore i nacine oznacavanja nije bio samo dugorocan projekt nego i je zbog suparnickih regionalnih, etnickih, jezicnih i drugih napetosti cesto bio i nastavak kolonijalnih obrazaca koji su opstali u gradovima s niskim kapitalom, a brzom urbanizacijom.

Prestizne zgrade u hibridno modernistickom stilu signalizirale bi nezavisnost zemlje, a stanogradnja koja je trebala nalikovati evropskim gradovima signalizirala bi njezinu ekonomsku snagu. A ipak, oblikovanje i higijeniziranje velikog internacionalnog grada nije bilo, a ne moze ni biti jednostavno. Usprkos onome sto je sluzbena ideologija cesto proklamirala, nov teritorijalni koncept cesto nije uspijevao proizvesti dovoljno sinergijske ucinke kako bi pokrenuo samoodrziv razvoj. Prestizni projekti cesto su ostajali nametljive geste cija simbolicka integracijska snaga nije bila dovoljna da trajno osigura legitimnost tog urbanizma. Nerjesiva proturjecnost izmedju imaginarnog prostora dramatizacije moci i stvarnog prostora svakodnevnog zivota na slican je nacin pridonijela produljenju drustvene podjele. Slicno tome, stanovnici su oblikovali kulturu neformalne ekonomije i ilegalnoga grada, ali nisu je oni odabrali. Ta dva trenda - nova odgovornost vlade u pitanjima arhitekture i urbanizma i neplanirano sirenje neformalnoga grada - cesto su bili pokretacke snage razvoja arhitektonskih i urbanih krajolika u desetljecima nakog nezavisnosti. I jedan i drugi morali su artikulirati svoju vlastitu viziju oblika grada.

Panel propituje jos postojecu analizu tih razvojnih procesa putem dualnih kategorija tradicionalno / moderno, staro / novo i tezi pokazati da drustvene i prostorne podjele u gradu nisu bile ni priblizno tako jasne kao sto se predstavljalo. Zapravo je bilo charged medjupovezanosti izmedju dvaju modaliteta i prostora. Novo, postkolonijalno razrjesenje ponudilo je mogucnosti za samoorganiziranje i kretanje izmedju kultura i prostora, uz stvaranje novih identiteta, identificiranje s novim i stvaranje izvornih modaliteta.

Seminar su podrzali:
Gradski ured za kulturu, obrazovanje i sport grada Zagreba
Erste Foundation
Ministarstvo kulture Republike Hrvatske
Nacionalna zaklada za razvoj civilnoga društva
Sangajski bijenale
tranzit.at

kuda.produkcija